Historija Općine Donji Vakuf

Pored svega ovoga bilo bi vrijedno spomenuti da u okolini D.Vakufa postoji 16 nekropola stecaka, ostatci goticke bazilike u Oborcima, turbe Torlak Alije u Torlakovcu, a najvise kulturno- historijskih spomenika iz rimskog i turskog perioda nalazi se u Pruscu (4 km od D.Vakufa) gdje su najznacajniji spomenici tvrdjava ‘stari grad’ koju su zapoceli Mlecani a zavrsili Turci,sahat kula, turbe Hasan Kjafi efendije, turbe Ajvaz Dede i Ajvaz dedina stijena ‘Ajvatovica’ koju nazivaju ‘mala kjaba’jer je postala najvece doviste muslimana u Evropi, a ujedno i najveci skup Bosnjaka.

Ukratko o Donjem Vakufu

U srednjem vijeku D.Vakuf je pripadao zupi Uskoplje. Medjutim nezna se pouzdano godina kada su udareni temelji danasnjem naselju. Jos 1530 godine Benedik Kupresic svojim putopisom upucuje na zakljucak da se ovo naselje zvalo Donji Novi. Prema kazivanju historicara Nasufa Fazlagica grad je osnovao Ibrahim -Beg Malkocevic (drugi od sedam sinova Malkoc-bega, bosanskog, hercegovackog i kliskog sandzakbega). Prema ovim izvorima Ibrahim-beg je 1574 godine podigao dzamiju (carsijska-bas dzamija) koju u svom putopisu spominje i Evlija Celebija. U to doba D.Vakuf se zvao Novosel. Iz sultanovog fermana koji nosi datum 20 muharema 990 po hidzri (19 novembar 1590 godine) saznajemo da je stanovnistvo Novosela, zbog geopolitickog i komunikacionog znacaja koji mu je pridavala ‘porta’ bilo oslobodjeno poreza.Od tog datuma Novosel (Donji Vakuf)nosi status kasabe.

Etimologija Donjeg Vakufa

Turci su treba pomenuti, Donji Vakuf zvali Fakvi-ziv, a kasnije Donji Vakuf. Tada je grad imao 161 kucu sa 33 medereda (neozenjena mladica). Naseljavali su ga zanatlije, trgovci,a bilo je i carskih sluzbenika. Da je tadasnje Donje Uskoplje predstavljalo znacajan strateski punkt svjedoci i podatak da je u gradu sluzbovalo 14 vojnih lica (10 spahija, dvojica cehaja, jedan subasa i jedan vojvoda). Za turske vladavine u Donjem Vakufu na lijevoj obali Vrbasa nije izgradjena ni jedna kuca, a i naselje na desnoj nije se razvijalo. Austrougarske vlasti i okupator zatekli su staru kasabu sa oko 2000 stanovnika. Tada nastaje gradnja cestovnih i zeljeznickih komunikacija, jer je okolina Donjeg Vakufa bogata sumom brzo privukla Becke industrijalce. Izgradjena je uskotracna pruga D.Vakuf – Jajce te Donji Vakuf – Bugojno, kao i putni pravci dolinom rijeke Vrbas. Pocetkom ovog vijeka (1901) podignuta je prva pilana na vodeni pogon na rijeci Semesnici, vlasnistvo Huge Feldbauera, tada je premostena rijeka Vrbas (Filbarova cuprija).

U svojim putopisima profesor Strodl Stjepan iz Sarajeva spominje da je 1901 u Donjem Vakufu bilo 2329 stanovnika dok je Bugojno imalo 1771 stanovnika. On je zabiljezio i postojanje sreske ispostave, zandarmerijske stanice, devet dzamija, cetiri mekteba, narodnu osnovnu skolu,pravoslavne crkve,pravoslavne osnovne skole, zeljeznicke stanice. Poceo je rad i gipsare (vlasnistvo firme Latner), pogon tkaonice cilima,nesto zeljeznicara,zanatlija, trgovaca i ugostitelja sa svega 350 zaposlenih. Ostalo stanovnistvo bavilo se poljoprivredom, ducane su drzali imucniji ljudi a bilo je i 40 zanatlija.